6. NEDJELJA KROZ GODINU (C – 13.2.2022.)

»Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka,

i slabo tijelo smatra svojom mišicom,

i čije se srce od Gospodina odvraća.

Jer on je kao drač u pustinji:

ne osjeća kad je sreća na domaku,

tavori dane u usahloj pustinji,

u zemlji slanoj, nenastanjenoj.

Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina

i kome je Gospodin uzdanje.

Nalik je stablu zasađenu uz vodu

što korijenje pušta k potoku:

ne mora se ničeg bojati kad dođe žega,

na njemu uvijek zelenilo ostaje.

U sušnoj godini brigu ne brine,

ne prestaje donositi plod.«

Riječ Gospodnja.

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u zakonu Gospodnjemu,
o zakonu njegovu misli dan i noć.

On je ko stablo zasađeno
pokraj voda tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.

Ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo.

A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!

Riječ Gospodnja.