U Davoru je Župa Svetog Jurja, vojnika i mučenika, osnovana 1. studenoga 1789. godine za vrijeme vladanja cara Josipa II., za vrijeme biskupa Maksimilijana Vrhovca i za vrijeme arhiđakona Antuna Mandića, naslovnoga biskupa prištinskog. Sve do osnivanja, župa Davor pripadala je župi Orubica koja se sastojala od triju sela: Orubice, Davora i Doline.
U obrazloženju za osnivanje Župe svetog Jurja mučenika u Davoru navodi se kako je naselje oko sat i pol hoda udaljeno od Orubice te da je u vrijeme izlijevanja Save, a to je trajalo cijelu zimu, posve odsječeno od župe. Osim toga Davor je oko 1800. godine imao 925 katoličkih duša, samo 232 duše manje od Orubice koja je tada imala 1157 katoličkih duša.
Osnivanjem župe u Davoru 1789. godine počinje djelovati i župni ured. Počinju se voditi matične knjige krštenih, vjenčanih i umrlih te protokoli u koje se bilježe biskupske i kraljevske naredbe. Poslije se pišu knjige „Stanje duša“ (Status animarum). Godine 1804. župni ured još nema svoju knjižnicu. Župnik se služi knjigama koje su njegovo vlasništvo.
Patron (pokrovitelj) župe Davor bio je austrijski car kao zemaljski gospodar područja na kojem se nalazila župa. Utemeljitelj župe u Davoru nije bio zagrebački biskup, nego austrijski car Josip II. koji je na sebe preuzeo pravo patronata nad novoosnovanim župama u vrijeme preuređivanja starih župa. Utemeljitelj je župe imao pravo biskupu predstaviti svećenika kojega je izabrao za župnika dotične župe. Biskup nije imao pravo imenovati svećenika kojega nije odabrao pokrovitelj. Patron je također imao nadzor nad crkvenom blagajnom i cjelokupnom nadarbinom. Bez njegova pristanka župnik nije mogao ništa od nadarbine prodati ili otuđiti na bilo koji način. Štoviše, svaki popravak na crkvi, kapeli ili župnom dvoru mogao se poduzeti samo ako je patron dao svoj pristanak.
Od srednjeg vijeka pa do XX. stoljeća povlasticu imenovanja župnika imao je zemaljski gospodar na čijem se zemljištu nalazilo sjedište župe. On bi izabrao kandidata koji će postati župnikom i predložio ga biskupu da potvrdi njegovo imenovanje. Bez biskupova pristanka i potvrde kandidat nije mogao postati župnikom. Kandidat je pred biskupom ili njegovim zamjenikom morao položiti župnički ispit. Ako je to uspio, bio je još dužan položiti ispovijest katoličke vjere i prisegnuti da će biskupu biti pokoran i da će svoje župničke dužnosti obavljati savjesno. Poslije prisege slijedilo bi biskupovo imenovanje i ustoličenje novoga župnika. Ta se svečanost obavljala nedjeljom ili blagdanom pod glavnom misom, kada je u crkvi bilo najviše naroda. Biskupa je na ustoličenju obično zastupao mjesni dekan, a crkveni bi pokrovitelj ustoličenju nazočio osobno ili preko zastupnika. Tim je činom župnik uveden u posjed župe i njezine nadarbine.
Po prestanku patronatskih odnosa u XX. stoljeću otkupom patronatskih prava zemaljska gospoda nemaju nikakva prava pri imenovanju župnika, već je to izričito i isključivo pravo biskupa ili kako se to u crkvenom pravu kaže da je dotična župa „slobodne biskupske podjelbe“, u našem slučaju zagrebačkog, a od 1997. godine požeškog biskupa. U slučaju župe Davor nije bilo otkupa patronatskih prava, negu su ona prestala promjenom vlasti nakon 1918. godine.
Župa Davor je bila pod zaštitom svetog Jurja sve do 1958. godine, kada on postaje drugotni zaštitnik župe, a župa se stavlja pod zaštitu i zagovor Marije Kraljice. Od tada župa nosi naslov „Župa Marije Kraljice i svetog Jurja.“
Davor je u mnogočemu neobično mjesto. To je selo sa stoljetnim urbanim oblikom gradnje, pa se, sa svojim u tridesetak ulica zbijenim kućama, doima kao najpreciznije isplanirani grad. Davorci su i kroz vrijeme progona duhovnih vrednota živjeli i disali punim vjerskim životom. Dubok trag u duhovnom i svjetovnom sjećanju svojih mještana ostavio je i Đuro Ivančić (1906.-1989.) koji je 63 godine svirao orgulje u davorskoj crkvi za što je 1986. dobio posebnu zahvalnicu od Svetog Oca Ivana Pavla II.
Davorci su očuvali brojne stare vjerske i narodne običaje bez ikakva ustupka. Igrali su Božićno kolo i u komunističko vrijeme kao što ga igraju i danas. Dok su na ratnim stratištima pucali metci i udarale granate, davorske su majke stajale na raskrižjima davoračkih ulica i ondje, ispred križeva, molile da Gospodin očuva njihove najmilije.
Danas u Davoru ima oko 2200 stanovnika, vjernika rimokatolika.
Korištena literatura:
- Dević: Župa Davor, str. 43-44
- Ivančić i I. Relković: “DAVOR u srcu i duši“